В колонках играет - Televizor.Настроение сейчас - Prekrasnoe.Kak govorit moj drug STASELOVIČ, i, kažetsja, kto-to iz Angličan, "Mir - teatr". Vspomnilsja slučaj, etak 15-letnej davnosti.
Žil ja v eto vremja v Pitere (mesjaca tri, čto li) u druga - kakie-to byli popytki melkogo biznesa. Kak-to večerom, okolo odinnadcati, ehali my otkuda-to iz centra v svoj spal'nik, pustoj vagon metro; sidim : ja, naprotiv drug so svoim 15-letnim synom. Na očerednoj ostanovke gogot, svist -vvalivaetsja čelovek 7 -8 podpityh 18 -20-letnih "mal'čuganov", i prohodjat mimo -meždu. Kto-to poseredine šerengi spotykaetsja o moi vytjanutye -nu ustal! nu! - nogi, zavalivaetsja vpered, vagon trogaetsja i 4 - 5 iz nih valjatsja s nog pod sootvetstvujušie kommentarii. Ja ne vižu uže smysla ubirat' svoi nogi, sižu sebe, čuvstvuja nabegajušuju volnu nezdorovogo interesa k moej odinokoj ličnosti v sahalinskoj kotikovoj šapke.
Pokazyvaju drugu glazami - nu, čto? pomašemsja? (Drat'sja - mahat'sja, i v to že vremja -sovokupljat'sja. Takoj vot uličnyj žargon.) Drug smotrit na syna, na menja, i opuskaet glaza. Čto ž, kartina jasna. Vidimo , obmenaju šapku na paru sinjakov. A tut i naša stancija nakatyvaetsja za oknami.
Vstaju, natjagivaju šapku poglubže, zastegivaju kurtku, oglaživaju ee na sebe, povožu plečami, razminajas', četkim šagom podhožu k svoim gerojam, i smotrju v glaza odnomu, drugomu, každomu, kto pytaetsja "deržat'" vzgljad. Ničego mne eto ne stoit - čistyj pont. Glazki ne uderžal ni odin. Udovletvorenno kivaju golovoj, vyhožu. Finita.
Ja nazyvaju eto - pereigrat'. Ni rostom, ni oblikom ne vynikaju. Ostaetsja -psihika. Teatr!
Pokopajtes', druz¨ja, ne len' budet - podelites' cvoimi roljami.
P.S. Značit, po ELENE PEPEL, ja sejčas "kak devka - dal v dušu"? Mne dumaetsja, ja -"Dal kusoček Duši". Značit, glavnoe, po PELEVINu - pravil'no pozicionirovat'sja.